Volim Istru – glazba kao misija
Postoje umjetnici koji karijeru grade tiho, bez buke, ali s jasnim tragom. Jedan od njih je i Zoran Tomaić – tenor, producent, kulturni djelatnik i, kako će mnogi u Istri reći, čovjek koji je umjetnost pretvorio u poslanje.
Rođen 7. travnja 1969. u Puli, Tomaić je glazbeni put započeo u rodnom gradu, gdje je uz školovanje pohađao i Glazbenu školu „Ivan Matetić Ronjgov“, učeći harmoniku. No pravi zaokret događa se 1992. godine, kada upisuje studij solo pjevanja na Konzervatoriju „Agostino Steffani“ u Castelfrancu Venetu. U klasi maestra Osvalda Alemanna, suradnika i prijatelja legendarnog Maria Del Monaca, diplomira i magistrira kao tenor, usvajajući belkantističku tehniku najpoznatije talijanske pjevačke škole.
Od sakralnih remek-djela do najvećih pozornica
Kao koncertni pjevač nastupao je uz brojne orkestre, među kojima su i Zagrebačka filharmonija te Simfonijski orkestar HRT-a, izvodeći repertoar koji obuhvaća sakralnu glazbu, operne arije, napolitanske canzone i hrvatske popevke. Posebno mjesto u njegovu radu zauzimaju sakralna djela poput Mozartova Requiema i Haydnove „Theresienmesse“, koje je izvodio diljem Italije i Hrvatske.
Tijekom desetogodišnjeg boravka u Italiji (1992. – 2001.) stekao je dragocjeno iskustvo u organizaciji i kulturnom menadžmentu, što će kasnije obilježiti njegov rad u Istri. U vrijeme Domovinskog rata organizirao je „Koncerte za mir“, povezujući hrvatsku i talijansku javnost glazbom – u trenucima kada je to bilo najpotrebnije.
„Volim Istru“ – projekt koji je prerastao manifestaciju
Kao glazbeni producent velikih manifestacija, Tomaić je ostavio snažan trag kroz projekte „Evviva Milotti“ i „Volim Istru“. Potonji je, u suradnji s Caritasom Porečke i Pulske biskupije, prerastao u jednu od najvećih humanitarnih akcija u regiji, prikupivši stotine tisuća kuna za pomoć potrebitima i za opremanje Opće bolnice Pula.
Njegov angažman danas nadilazi pozornicu. Od 2023. godine djeluje na HRT – HR Radio Pula kao autor, urednik i voditelj emisije „Volim Istru“, u kojoj svake nedjelje od 15 do 16 sati ugošćuje istaknute umjetnike i kulturne djelatnike iz Hrvatske i inozemstva.
Pjevanje kao molitva
U jednom razgovoru istaknuo je misao koja možda najbolje opisuje njegov odnos prema glazbi: „Pjevanje je poput molitve, poput prisutnosti Boga uz pjevača.“ Ta rečenica nije tek poetska figura.
Ona je sažetak njegova umjetničkog i duhovnog puta – od dječaka koji je pjevao u crkvenom zboru do tenora koji nastupa u bazilikama, katedralama i koncertnim dvoranama.
Susret koji ostaje
Kako ističe Katja Restović, Zoran Tomaić nije samo pjevač snažna glasa, nego i čovjek snažne društvene odgovornosti. Njegov rad pokazuje da umjetnost nije sama sebi svrha – ona je most i način da zajednica diše punim plućima.
No svaka profesionalna priča ima i onu osobnu. Restović kaže da njihovo poznanstvo traje već petnaestak godina. Upoznali su se u vrijeme kada je radila u POUP-u Poreč i organizirala festival klasične glazbe u Eufrazijevoj bazilici u Poreču. Jednoga dana pojavio se u prostoru Bazilike – došao na probu, među glazbenike, bez ikakve distance koju bi netko s takvom biografijom mogao imati. Nije to bio susret „velikog tenora“ i organizatorice. Bio je to susret dvoje ljudi.
Odmah ju je, nastavlja Restović, osvojio svojom neposrednošću. Bio je društven, topao, srdačan – netko tko jednako prirodno razgovara s publikom, kolegama i tehnikom iza pozornice. Taj prvi dojam nije izblijedio. Družili su se kroz godine, na projektima, koncertima, u studijima i izvan njih. Posebno se intenzivirao otkako Tomaić djeluje na radiju u Puli. Upravo ondje, u studiju, susreti su dobili novu dimenziju – onu intimniju i stvaralačku. Rijetkost je susresti umjetnika koji zadrži takvu jednostavnost i otvorenost, kao što je to slučaj sa Zoranom. On vas jednostavno „zagrli“ svojom toplinom – zaključuje Katja Restović.
Aktualno izdanje
