Sandra Sagena jedno je od onih imena koja na domaćoj glazbenoj sceni nose autorsku težinu, ali i prepoznatljivu umjetničku osobnost. Tekstopisac, skladateljica, kantautorica i svestrana umjetnica, godinama oblikuje zvuk i riječi koje ostaju.
„Sandra i ja poznajemo se jako dugo. Prošle smo puno toga zajedno – profesionalno i životno“, kaže Katja Restović. Radile smo puno spotova zajedno a jedan od mojih prvih nekoliko spotova koje sam uopće režirala bio je upravo njen za pjesmu „Ne želim biti dama“ s kojom je nastupala na Dori. Od tog trenutka krenulo je i naše duboko prijateljstvo i prepoznavanje.
Tijekom godina surađivale su na više projekata i spotova, ali posebno bi istakla 2 spota koja sam sama snimala i montirala za nju (Gejša / Meridionale) a neke suradnje ostale su mi trajno upisane u sjećanju.
„Jedna od meni posebno dragih uspomena je pjesma i spot za „Gejšu“ i „Meridionale“. To je bilo nešto zaista posebno među nama“, ističe Restović. „A onda i pjesma za Massima Savića, Ljubav kao miris putuje, za koju sam ja napisala tekst. Kad sam joj poslala stihove, bila je oduševljena i gotovo odmah je nastala divna melodija. Njezin tadašnji partner Marko Križan, koji nas je prerano napustio, napravio je aranžman, a Massimo je pjesmu otpjevao na svoj prepoznatljiv način. Pjesma je predstavljena na Festivalu Dalmatinske šansone te nagrađena Šansonijerom, a iste godine i Porinom za najbolju mušku vokalnu izvedbu.“
Za tu pjesmu snimljene su i dvije verzije spota, a cijeli proces ostao je zapamćen kao jedna od onih suradnji u kojima se kreativna energija jednostavno poklopi.
Sandra Sagena (rođena u Šibeniku) afirmirala se kao autorica brojnih pjesama za poznate hrvatske izvođače. Autorica snažnog senzibiliteta, poznata po tekstovima i glazbi koji spajaju emociju, dubinu i prepoznatljiv autorski rukopis. Njezin rad obuhvaća stotine skladbi, a surađivala je s mnogim istaknutim imenima domaće scene. Dobitnica je Porina, a njezin opus svjedoči o kontinuiranom i predanom radu.
No iza profesionalnih referenci stoji nešto puno osobnije.
„Kod nje me uvijek fascinirala njezina estetika – ta posebna ženska senzibilnost koju nosi u svemu što radi. I njezin vokal… Obožavam njezin glas. Kad pjeva uz klavir, to je jedan fini, slojeviti ton. Ja kažem da je to glas koji u sebi ima više glasova – kao strune koje nisu sasvim čiste, nego pomalo ‘zaprašene’, baš onako kako treba. To daje toplinu i karakter“, govori Restović.
Osim profesionalnih uspjeha, njihovo prijateljstvo nadživjelo je i reflektore i projekte.
„Prošle smo zajedno puno toga. Imamo bezbroj anegdota. Ali ono što mi je najvažnije – u svim, i lijepim i teškim životnim trenucima, ona je uvijek bila uz mene. I vjerujem da sam i ja bila uz nju“, zaključuje Katja Restović.
U svijetu u kojem se suradnje često zadrže na profesionalnoj razini, odnos Katje Restović i Sandre Sagene prerastao je u nešto dublje – u trajno kreativno partnerstvo i prijateljstvo koje nosi i umjetnost i život.
Aktualno izdanje
