Massimo Savić bio je jedan od najelegantnijih i najupečatljivijih vokala hrvatske glazbene scene. Rođen 1962. godine u Puli, umjetnički put započeo je kao frontmen kultne grupe Dorian Gray, a potom izgradio snažnu solo karijeru obilježenu interpretativnom preciznošću, suptilnom emocijom i prepoznatljivom karizmom. Tijekom godina osvojio je brojne nagrade, uključujući više Porina, a publika ga je voljela zbog njegove dubine i autentičnosti.
„Napisala sam tekst za pjesmu Ljubav kao miris putuje i poslala ga Sandri Sageni. Sandra je napisala glazbu, a Marko Križan napravio aranžman. To je za mene bila izuzetno kreativna situacija koja me u tom trenutku potpuno ispunjavala“, kaže Katja Restović.
„Kad mi je Sandra javila da će pjesmu otpjevati Massimo, bila sam iskreno oduševljena. Oduvijek sam voljela njegov glas. Znali smo se već dugo, ali taj trenutak dao je svemu jednu novu dimenziju.“
Za pjesmu je Katja snimila dva spota – jedan estetski razrađen i vizualno snažan, a drugi intimniji, gotovo dokumentaristički.
„Taj tekst mi je osobno jako puno značio jer sam ga ja pisala. Kada radim spotove, često nisam emocionalno vezana uz riječi. Ovdje je bilo drugačije. Dok sam gledala kako Massimo interpretira moje stihove, bila sam u jednom sasvim drugačijem doživljaju. Poseban je osjećaj slušati kako netko ispjevava tvoje emocije.“
Sve je djelovalo spontano, a istodobno promišljeno do najsitnijeg detalja.
„Promatrao je svaki kadar. U tome smo bili slični – i ja pristupam poslu precizno i analitično. Ništa nije bilo prepušteno slučaju.“
Za izvedbu pjesme Ljubav kao miris putuje Massimo je nagrađen Porinom za vokalnu interpretaciju, a njihovi su se razgovori nastavili i nakon projekta – o glazbi, filmu i životu.
Katja mu je tada pričala o realizaciji trailera za film Vrata iskupljenja, a on se s lakoćom uživio u ideju lika, govoreći o njemu kao da ga već tumači. Bio je znatiželjan, otvoren i duboko uronjen u sve što je radio – senzibilan, nježan, a istovremeno snažno strastven.
Puno su se puta susretali i nakon toga.
„To nisu bili samo profesionalni susreti. To su bili topli, ljudski razgovori koji ostaju. Njegov odlazak ostavio je veliku prazninu – i na sceni i u srcu. Bio je doista poseban“, zaključuje Restović.
Aktualno izdanje
