Riječka priča

Neno Belan jedan je od najprepoznatljivijih hrvatskih kantautora, čija je glazba ostavila dubok trag u pop-rock i mediteranskom izričaju. Rođen u Splitu 2. veljače 1962. godine, karijeru je započeo kao frontmen legendarnog sastava Đavoli, a potom izgradio snažan samostalni put te u Rijeci formirao bend Neno Belan & Fiumens – s Oljom Dešićem (bas, prateći vokali), Vedranom Križanom (klavijature, prateći vokali) i Leom Rumorom (bubnjevi), koji ga već više od dva desetljeća prate i oblikuju njegov prepoznatljiv zvuk.
„Kada god se sjetim Nene, uvijek mi prvo padne na pamet njegova toplina i ti dugi, lijepi razgovori – ne samo poslovni, nego ljudski, iskreni i puni duha“, kaže Katja Restović.



S Nenom je surađivala na tri ili četiri glazbena spota, a realizirala je i kratki dokumentarni film o Đavolima, čime je njihova profesionalna suradnja dobila i jednu dublju, autorsku dimenziju.
Posebno mjesto u njezinom sjećanju zauzima spot za pjesmu „Ponoćna zvona“, sniman na riječkom Korzu. Projekt je radila sa svojom riječkom ekipom – Igorom Modrićem i Robertom Kalčićem, s kojima je u to vrijeme potpisivala brojne glazbene spotove.
„Bilo je to vrlo posebno iskustvo. Tada još nisu postojali visoki kranovi kakvi se danas koriste, pa smo radili s dizalicama i igrali se svjetlom gradskih lampi. Sve je imalo onaj duh kolektivne kreativnosti koji se rijetko osjeti. U spotu je sudjelovala i prijateljica Matejka, Renato je dao svoj poseban pečat, a šminku je radio Robert Kozjak“, prisjeća se Restović.
Belanov opus obiluje hitovima i suradnjama koje su obilježile regionalnu scenu – od razdoblja s Đavolima, preko albuma Luna & Stelle i Rijeka snova s Fiumensima, do brojnih koncertnih pozornica u zemlji i inozemstvu.
„Raditi s Nenom značilo je biti dijelom jedne posebne glazbene energije. To nije bila samo suradnja na pjesmi – to je bilo dijeljenje grada, vremena, ideja i smijeha. Jako sam ponosna na sve što smo zajedno stvarali i na to što sam imala privilegiju biti dio tog razdoblja“, kaže Katja Restović.
Uz profesionalna postignuća i kreativne projekte, ono što ostaje najvrjednije jesu trenuci izvan reflektora – razgovori, putovanja i iskustva koja su gradila međusobno povjerenje i bliskost.
„Postoje suradnje koje završe projektom. A postoje i one koje ostanu dio tebe. Naša je bila upravo takva“, zaključuje Restović.













Aktualno izdanje