“Marija Magdalena”: Snimanje kultnog spota Doris Dragović u produkciji HTV, od Bola na Braču do Zagreba
Restović je režirala jedan od najpoznatijih spotova hrvatske glazbene povijesti, koji je pratio nastup Doris Dragović na Eurosongu.
Spot za pjesmu “Marija Magdalena” ostaje jedan od vizualno najupečatljivijih trenutaka hrvatskog Eurosonga. Sniman je na različitim lokacijama — od kamenih pejzaža Brača do urbanih prizora Zagreba — kako bi se stvorio kontrast između svetog, mitskog i suvremenog. Doris Dragović pokazala je iznimnu scensku snagu i posvećenost, a Restović je taj intenzitet pretočila u snažne, gotovo ikonografske kadrove. Projekt je postao referentna točka domaće glazbene produkcije, a suradnja dvije autorice jedno od najuspješnijih poglavlja pop-vizualne estetike tog razdoblja.
MARIJA MAGDALENA NA KRILIMA USPJEHA U JERUZALEMU
Moja suradnja i odnos s Doris trajali su intenzivno pet, šest, možda i sedam godina – kaže Katja Restović: U tom smo razdoblju napravile velik broj spotova — osam ili devet — od „Marije Magdalene“, „Gabriela“, „Kao ti“, „Selim ti ja, pa do „Lica“ i još nekih koje bi danas trebalo potražiti u arhivi. Taj je period ostavio snažan i dubok trag u mom životu.
Obje smo intenzivne žene i perfekcionistice, pa su naši razgovori o svakom spotu bili dugi, temeljiti i analitični. Znale smo satima, često i noćima, razgovarati o svakom kadru, svakom detalju. Sve je moralo biti savršeno, sve je moralo imati smisla. Svaki novi projekt i novi spot donosio je novu dimenziju našeg odnosa.
Doris me oduvijek fascinirala kao žena — istodobno iznimno čvrsta i snažna, a ujedno duboko emotivna. Izvrstan je retoričar, jasno zna što želi, ima mnogo slojeva i lica, ali u dubini svega nalazi se jedno veliko, lijepo i toplo srce.
Jedno snimanje posebno mi je ostalo urezano u sjećanje — „Marija Magdalena“. Krenuli smo kombijima i vanovima prema Splitu po staroj magistrali, uz veliko nevrijeme. Zatim trajektom na Brač, opet po oluji. U Bolu smo snimali na malom poluotoku, a dio kadrova i iz policijskog helikoptera s potpuno prozirnim dnom. Naleti vjetra bili su strašni, a kamerman je bio na rubu da ispadne.
Te večeri, nakon snimanja, jeli smo sardele i meni je zapela kost duboko u grlu. Nitko nije spavao dok je nisam izvukla — probudila sam sve kad sam je napokon izvadila. U međuvremenu se Doris razboljela, nahladila se, ali unatoč svemu ostala je nevjerojatno snažna i profesionalna. Vraćali smo se opet trajektom po nevremenu, zatim avionom za Zagreb kroz teške turbulencije — i ona je ipak dala svoj apsolutni maksimum jer smo bili u ozbiljnom deadlineu.
Produkcija je bila za Hrvatsku televiziju i uključen je bio velik broj ljudi. Cijela jedna ozbiljna ekipa koju je vodio producent Branko Matutinović. Izuzetan čovjek, s kojim ću kasnije i surađivati na filmu.
Za mene je to bio poseban životni period. Gotovo smo živjele zajedno — stvarale, razgovarale i razumijevale se bez puno riječi. Doris nikada nije komplicirala oko nevažnih stvari. Znala je što treba. Iznimno je poštovala moju kreativnost i bila potpuno opuštena pred mojom kamerom. Znala je da ću iz nje uvijek izvući ono najbolje. Ona je prekrasna žena i to zna — i isto tako zna koji su joj najbolji kutevi. Doris je snažna, karizmatična, slojevita i iznimno posebna žena. I neizmjerno sam zahvalna što je dio mog života i mog stvaralačkog puta – zaključuje Restović.
Aktualno izdanje
