Kada je 1995. godine u Grožnjanu pokrenuta Imaginarna filmska akademija, malo je tko mogao predvidjeti da će taj filmsko-edukativni projekt prerasti u jedno od najvažnijih mjesta susreta mladih autora i afirmiranih filmskih stvaratelja u Hrvatskoj i regiji. Akademija je nastala kao međunarodna inicijativa u suradnji Ohio Universityja iz SAD-a, Centra za dramsku umjetnost iz Zagreba i kasnije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, a iza njezine koncepcije i ideje stajala su imena koja i danas nose snažnu težinu: Rajko Grlić, Vjeran Zuppa i Nenad Puhovski.
Imaginarna filmska akademija nije bila klasična škola filma. Djelovala je kao filmski laboratorij, prostor u kojem se film učio misliti, propitivati i graditi iz odnosa prema stvarnosti, a ne iz unaprijed zadanih obrazaca. Posebno važan segment bila je dokumentaristička radionica, koju je vodio Nenad Puhovski, dok je Karpo Godina sudjelovao kao jedan od ključnih mentora i predavača, dajući programu snažan autorski i međunarodni okvir. Među mentorima i suradnicima akademije bili su i Branko Ivanda i Vanda (op. autorice: istaknuti filmski profesionalci i pedagozi), čije je sudjelovanje dodatno učvrstilo ozbiljnost i širinu programa.
Uz domaće autore, u radu Imaginarne akademije sudjelovali su i brojni međunarodni filmski stručnjaci, među kojima su bili Yvette Bíró, Lew Hunter, Lisa Bruce, Ademir Kenović, Igor Koršič, Robert Nickson i Sergej Pristaš, čime je Grožnjan tih godina postao privremeno, ali intenzivno međunarodno središte filmskog promišljanja i stvaranja.
Kroz radionice Imaginarne filmske akademije prošao je velik broj autora koji su kasnije izgradili zapažene karijere u filmu i televiziji. Među njima su, primjerice, Nebojša Slijepčević, danas jedan od najistaknutijih autora dokumentarnog filma, Zrinka Matijević, filmska autorica, Tomislav Rukavina, filmski autor, Igor Mirković Hir, hrvatski filmski autor i urednik, Diana Groó, redateljica i producentica, Dalibor Matanić, redatelj igranog filma, kao i Ahmed Imamović, bosanskohercegovački redatelj i scenarist. Njihovi su se rani autorski interesi i poetike upravo u Grožnjanu prvi put ozbiljno oblikovali i testirali.
— „Bila sam polaznica dokumentarističke radionice Imaginarne filmske akademije i to je iskustvo presudno utjecalo na moj daljnji rad,“ kaže Katja Restović.
— „U Grožnjanu sam snimila i svoj prvi dokumentarni film, Masuko Nagase, i tada sam shvatila da dokumentarni film za mene nije samo forma, nego način razmišljanja i odnos prema stvarnosti,“ prisjeća se.
— „Rad u tom intenzivnom okruženju, svakodnevni razgovori s mentorima i drugim autorima, naučili su me odgovornosti prema priči i prema ljudima o kojima se snima,“ ističe Restović.
— „Imaginarna akademija nije nudila gotove odgovore, ali je učila kako postavljati prava pitanja. To je lekcija koja ostaje za cijeli život,“ zaključuje.
Danas se Imaginarna filmska akademija u Grožnjanu pamti kao rijedak i dragocjen projekt u kojem su se susretali iskustvo i mladost, lokalno i međunarodno, teorija i praksa. Njezin utjecaj vidljiv je u cijeloj jednoj generaciji autora koji su ondje naučili da film nije samo proizvod, nego odgovoran autorski čin — i da se bez tog razumijevanja ne može graditi trajna filmska karijera.
Aktualno izdanje
