Dušan Džamonja (1928.–2009.) ubraja se među najznačajnije hrvatske i europske kipare 20. stoljeća — umjetnika čiji su monumentalni spomenici, skulpture i prostorne instalacije oblikovali vizualni identitet čitave regije i ostavili trag koji nadilazi nacionalne okvire. Iako je po obrazovanju kipar, njegov rad ne može se svesti samo na skulpturu: bio je i arhitekt prostora, stvaratelj ambijenata, graditelj vizualnih svjetova u kojima se materijal, svjetlo i krajolik stapaju u jedinstvenu umjetničku cjelinu.
Džamonja je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasama najznačajnijih hrvatskih kipara — Vanje Radauša, Frana Kršinića i Antuna Augustinčića. Vrlo rano napušta tradicionalnu figuraciju i okreće se apstraktnim formama, istražujući konstrukcije od čelika, bronce, aluminija, kortena i žice, uvodeći u hrvatsku skulpturu logiku modernog industrijskog materijala i novu estetiku prostora.
„Ovo je treći video koji radim za njega. Njegova djela obilježavaju čitavu bivšu Jugoslaviju i Europu. Među najpoznatijima su monumentalni Spomenik revoluciji naroda Moslavine u Podgariću, zatim impresivni memorijalni kompleks na Kozari, te međunarodno cijenjena Spomen-kosturnica u Barletti, u Italiji. Ta monumentalna djela postala su simboli hrabrosti, sjećanja i jedinstvenog kiparskog jezika koji je Džamonja razvio — jezika koji kombinira arhitekturu, skulpturu i metaforu.
Polovicom 1960-ih stvara svoje najintimnije umjetničko središte: Park skulptura u Vrsaru. U tom mediteranskom krajoliku gradio je svoj atelje, kuću, radionicu i veliki otvoreni muzej. Park je danas jedno od najvažnijih mjesta suvremene umjetnosti u Hrvatskoj — prostor monumentalne tišine i energije, u kojem skulpture žive u neprestanom dijalogu s nebom, morem, borovom šumom i s vremenom.
Upravo u tom parku i u tim radionicama stvarali su mladi umjetnici iz čitave Europe. Među njima i Katja Restović, koja je u Vrsaru provela tri ljeta kao kiparica, pod izravnim mentorstvom Dušana Džamonje. Učiti od njega, raditi uz njega — privilegija je koju imaju rijetki. Osim nje, ondje su radili i drugi kipari poput Dalibora Stošića, ali umjetničko vodstvo, vizija i pedagoško nadahnuće dolazili su upravo od Džamonje, ostavivši trag koji je presudno oblikovao brojne umjetničke putove.
Njegova međunarodna karijera bila je jednako impresivna: izlagao je na više od stotinu izložbi diljem Europe i svijeta, sudjelovao na Venecijanskome bijenalu, gdje je bio nominiran za Grand Prix, primio je mnoge prestižne nagrade, među kojima se posebno ističe Rembrandtova nagrada Goetheove fondacije. Za životno djelo nagrađen je Nagradom Vladimir Nazor, a bio je član akademija poput HAZU i SANU, što dodatno potvrđuje njegov status jednog od najvažnijih umjetnika našega vremena.
Danas, desetljećima nakon nastanka njegovih najpoznatijih djela, Džamonjin park u Vrsaru i dalje živi. Skulpture i dalje zrače istom snagom, prostorom i tišinom; nove generacije umjetnika ondje dolaze tražiti nadahnuće; a trag velikog majstora osjeća se u svakom komadu metala, svakom odrazu svjetla, svakom dodiru vjetra koji prolazi kroz monumentalne forme.
Dušan Džamonja ostaje ne samo veliki kipar nego i jedan od najvećih vizionara europske umjetnosti — umjetnik čije je djelo trajno, univerzalno i zauvijek relevantno.
Aktualno izdanje
