Mrki teatar iz Poreča, jedno je od onih kazališnih čuda koja se ne planiraju, nego izrastu spontano, iz čiste ljubavi prema sceni. Tijekom desetljeća postojanja ansambl je okupljao sve — od djece od sedam godina do najstarijih zaljubljenika u kazalište — a u jednom je trenutku brojao čak dvadeset i sedam članova. Generacije su zajedno disale, učile i stvarale, djelujući poput prave male kazališne obitelji.
Kako su nastajale predstave
„Kako su imali problema s učenjem tekstova, bilo mi je jednostavnije pisati dramske tekstove posebno za njih“, prisjeća se Katja Restović, voditeljica ansambla svih deset godina. „Poznavala sam ih dobro i mogla sam svakome prilagoditi ulogu tako da je može iznijeti. Tako su nastajale predstave koje su bile baš naše, skrojene po našem ansamblu.“
Tijekom tih godina nastala je čitava galerija uspješnih predstava. Već 2012. godine Restović piše scenarij i režira „Svi smo mi isti (ispod kože)“, a iste godine nastaje i njezina adaptacija bajke „Kraljevna na zrnu graška“, koja je izvedena 2012. i 2013. u Kazalištu Poreč te kasnije, 2014., gostovala na umaškom festivalu Zlatni lav, gdje je ostavila snažan dojam i potvrdila živost i energiju jednog malog, ali predanog ansambla.
U sezoni 2013./2014. postavlja se komedija „Na brzaka“, a tijekom 2013. ansambl sudjeluje i u programu Noći kazališta posebnom predstavom oblikovanom upravo za tu manifestaciju. Godine 2014. Restović adaptira i režira i novu bajku, „Carevo novo ruho“, čime se ansambl ponovno vraća razigranom i maštovitom svijetu dječje literature. Paralelno počinje rad na filmu „Vrata iskupljenja“, za koji piše scenarij i preuzima režiju.
Tvoje lice zvuči Opasno
Drugi stvaralački ciklus, između 2016. i 2020., obilježila je komedija-parodija „Tvoje lice zvuči opasno“, izvedena 2016. u Kazalištu Poreč. Predstava je postala legendarna unutar ansambla jer je nastala bez ijedne zajedničke probe. „Radila sam dio po dio s različitim grupama ljudi, a sve smo spojili tek na generalnoj probi. A ansambl je tada imao šezdeset ljudi!“, prisjeća se Restović. „Ali uspjeli smo — i to je bio trenutak koji nikad neću zaboraviti.“
S ansamblom su tijekom godina radili brojni članovi koji su oblikovali identitet Mrkog teatra — među njima Žitomir Klaričić, Anamarija Tubaković, Azeglio Picco, Patrick Darer, Alenka Korelić Lučić, Daliborka Škofić, Jakša Grgić, Sven Djula, Nenad Sinčić, Fedora Matejčić, Franca Kleinert i mnogi drugi.
Za Katju Restović rad u Mrkom teatru ostaje jedno od najdragocjenijih iskustava. „Puno toga su me naučili, a i ja njih. Bila je to međusobna edukacija i ljubav. Naučila sam mnogo o kazalištu, ali i o strpljivosti, dramaturgiji i radu s ljudima. Bila je to nevjerojatna sinergija stvaranja, rada i prijateljstva.“
Izazovi i inspiracija
Najteži izazov tijekom godina nije bio umjetnički, nego organizacijski: okupiti sve članove na probama. No upravo su takvi izazovi učinili desetogodišnji rad Mrkog teatra nezaboravnim — i članovima i publici.
„Ostali smo svi dobri prijatelji“, zaključuje Restović. „To je bilo deset godina druženja, stvaranja i zajedničkog rasta. Jedna od onih priča koje se dogode samo jednom.“
Aktualno izdanje
